уторак, 7. октобар 2008.

СТУДЕНТСКИ ПРОТЕСТ 2008


ЗАШТО ПРОТЕСТ???

* Због нереалних школарина!
Од 45 000 до 110 000 за период од 2003/2004 до 2008/2009 и због тога
смо шести најскупљи факултет на универзитету!
* Због пропалих реформи високог образовања како на нашем факултету
тако и на целом универзитету!
* Због нереформисаних и преобимних студијских програма!
* Због незаинтересованости управе за решавање студентских проблема!
* Због тога што као студенти сносимо одговорност да укажемо на
проблеме, а не да будемо апатична гомила којој може да ради ко шта
хоће!

ЗАШТО БЕЗУСЛОВАН УПИС IV ГОДИНЕ???

* Зато што не могу да ми наметну да слушам наставу и још да ми то
наплате, кад су у обавези да ми исту организују и наредне године!
* Зато што није поштено да два пута плаћамо како обнову тако и целу
школарину!
* Због студената који обновом године губе право на дом, а у исто време
се од њих тражи да похађају наставу и плаћају огромне новчане своте за
ништа!
* Зато што оваквим условима уписа не добијамо могућност полагања
испита и изласка на колоквијуме иако слушамо наставу.


* Зато што се не може захтевати од студената да поштују закон док
факултет тај исти закон кроји себи како жели, а све на штету
студената!
САОПШТЕЊЕ ЗА МЕДИЈЕ : Студенти који студирају у складу са наставним плановима и програмима донетим закључно са школском 2005/06. годином имају право да до септембра 2011. године заврше своје студије сходно програму према којем су их и започели. Како би студенти могли да користе своје право, факултет је у законској обавези да до истека школске 2010/11. године организује наставу која је у потпуном складу са планом и програмом сходно којем ови студенти студирају. Строго правно гледано, настава би до школске 2011/12. године морала бити организована паралелно за студенте који студирају у складу са наставним програмима прописаним закључно са генерацијом 2005/06, као и за оне студенте који студирају у складу са програмима усклађеним са Законом о високом образовању. Јасно је да факултет ову обавезу не може испунити, јер би то подразумевало, између осталог, додатне просторне капацитете у великом броју случајева, којих као што је то опште познато, нема, а то би даље повлачило и већи број радних сати по наставнику, што је својеврстан проблем. Будући да закон објективно не може да буде примењен до краја из техничких разлога, као решење овог проблема управа факултета предложила је да се свим студентима који нису стекли услов за упис четврте године омогући слушање свих предмета четврте године током школске 2008/09. године, односно у години коју су обновили. На тај начин, студенти би, под паролом «последњег држања наставе четврте године у складу са старим наставним плановима и програмима», били практично приморани да у својој обновљеној години похађају наставу четврте године, иако немају законску обавезу да то чине, односно имају право да у обновљеној години не прате наставу. Другим речима, да би решио проблем, факултет мора да прекрши права студената, односно да не испуни своје законом прописане обавезе према њима. Решење за којим факултет посеже јесте противзаконито. Наиме, члан 81. Закона о високом образовању прописује да је високошколска установа дужна да организује предавања и друге облике наставе за све студенте, а казне прописане за непоштовање ових одредаба износе, сходно члану 107. Закона, до 500.000 динара. Иако смо свесни да извесна права студената морају бити противправно ограничена како би се овај проблем решио, сматрамо да решење које се предлаже, а суштина тог решења јесте да студенти имају поштовати своје законске обавезе, док факултет своје обавезе по вољи може не испуњавати, иде у потпуности на штету студената. Наиме, уколико се овакво решење прихвати, факултет ће наредне школске 2009/10. године, добити финансијска средства и од надлежног министарства, за буџетске студенте, а и од самофинансирајућих студената, за школску годину у којој се неће држати настава, док ће у текућој школској години студенти који обнављају годину платити обнову године и бити приморани да похађају наставу. Дакле, факултет ће не само дупло наплатити једну наставну годину већ и обнову године. Није згорег на овом месту подсетити да је цена обнове године 37.000 динара, а цена школске године за самофинансирајуће студенте 111.000 динара. Опште је познато да су средства која издваја држава по глави буџетског студента чак и већа од цене школарине коју је прописао факултет. Уз све то, да неправда буде већа, студенти који сада обнављају годину, у школској 2009/10. години били би лишени права коришћења апсолвентских рокова и принуђени да чекају да она формално истекне како би се то њихово право активирало, иако ће школске 2008/09. године своју четврту годину одслушати у целости. Нагласимо, наиме, још једанпут да на овај начин факултет у потпуности крши права студената, самим тим не испуњава своје обавезе, док у исто време од студената тражи да потпуно поштују своје обавезе, а то између осталог подразумева и плаћање горепоменутих износа. У том смислу, напомињемо да овакав волунтаристички приступ који Факултет примењује шаље веома непријатну моралну поруку, како студентима, тако и њиховим породицама, те читавој заједници. Трагајући за праведнијим решењем, ваља обратити пажњу на то како се други факултети носе са овим проблемом, будући да Филозофски факултет није изоловани случај у погледу ситуације у којој се налазимо. Наиме, неки од факултета Универзитета у Београду, на пример Фармацеутски факултет, одобрили су безуслован упис у четврту годину студија, кршећи тако Статут и Закон, али не макар како, већ строго водећи рачуна о економском и образовном интересу студената. Факултети, будући свесни да не могу да испуне своје обавезе према студентима, као и да студенти нису криви за ситуацију у којој су се нашли, усвојили су најмање штетно решење по студенте за проблем који их је задесио. Надаље, примери оваквог односа према студентима не постоје само ван Филозофског факултета. Наиме, Одељење за психологију је на седници Већа одељења одржаној 11. 09. 2008. године, подржало предлог студената психологије да им се омогући безусловни упис четврте године. Управа факултета је овај предлог Одељења за психологију, који и студенти подржавају и у исто време сматрају раложним, одбила. Имајући у виду речено, сматрамо да су решења којима су прибегли други факултети, и пре свих Одељење за психологију, много више у духу партнерског односа између студената и професора, који је препознат пре свега одредбама Закона о високом образовању којима се регулише рад органа и тела факултета, односно универзитета, те евалуација наставе у којој и студенти учествују, а и препоручен Болоњском декларацијом којом је сам Закон несумњиво више него инспирисан. Молимо Наставно-научно веће да не подржи решење које не уважава интерес студената и на тај начин сачува партнерски однос између студената и професора који, суздржавамо се да приметимо, у ситуацији произвољног и пристрасног (не)примењивања закона, прети да буде озбиљно нарушен. У том смислу, ми, студенти свих студијских група, предлажемо да се студентима који нису успели да стекну услов за упис четврте године, а припадају некој од горе поменутих генерација омогући да безусловно упишу четврту годину и да им се, самим тим већ наредне године активирају апсолвентска права. Сматрамо да је ово решење повољније за лични буџет сваког студента понаособ, зарад могућности бржег привршења студија и, надасве, за кредибилитет наше установе. Штавише, с обзиром на то да ће ове школске године наставу у четвртој години пратити и студенти који су формално стекли услов за упис четврте године као и они који нису, подвлачимо да се у практичом погледу, тј. у погледу реализације наставе решење које предлажемо готово не разликује од решења које нуди управа факулета, већ се разликује искључиво у административном погледу. У Београду 07.10. 2008 Студенти Филозофског факултета

петак, 29. август 2008.

Srebrno runo

Tri su srebrne guske sletjele na moj prozor -jedna od olova, jedna od bolova i jedna od govana.

Nisam ih prepoznavao, onako blještave, na suncu, niti sam mario za njihovu nutrinu, bilo mi je važno da su sjajne. Nisu govorile, lepetale su krilima i pokazivale na sve četiri strane svijeta - prema sjeveru i jugu, istoku i zapadu. Nisam, u to drevno doba, još poznavao vještinu čitanja znakova, još nisam bio izabrao sudbinu slijepog proroka. Bio sam površan i slijep kod očiju, zaokupljen varljivim.

Ponekad sjedim na tom prozoru, zagledan prema horizontu i mislim - evo, sad će mi stići golub pismonoša, ili pasti ćup zlata na glavu, jer baš pod mojim prozorom ponire još jedna šarena duga.

Sve jednoj su krila bila okrznuta, kljasta i deformirana, ali od sjaja, ili odbljeska sunca na sjajnoj površini njihovih tijela, nisam to zamjećivao. Nije mi bilo važno. Glavno da su ovdje, makar ostale tek kratko, na odmorištu dok čekaju nastavak putovanja, vođene vlastitim unutarnjim kompasom.

Nijedna ne govori, ali osjećam da pričaju bez prestanka, u kakofoniji nemuštih znakova, nagnutih vratova i stavljanja glave pod krilo. Umišljam da u nosnicama osjećam miris spaljenog perja, nagovještaj zime i samoće, nešto toliko različito od ovog ljeta. Prihvaćam ih kao dugo iščekivani rod, kao najbolje prijatelje, iako oblike i izgled ne prepoznajem,
a oni govore više od riječi onome tko zna gledati. Ja nikad nisam znao, priznajem.

Moje je zlatno runo u naravi srebrno i rascijepljeno na tri dijela: od olova, od bolova i od govana. Dugo to nisam znao. Ponekad se tješim, to je ionako nemoguće prepoznati bez pomoći bogova, proročica ili heroja. Argonauti su odavno tek točkice u daljinama i samo ponekad namignu sa zvjezdanog neba. Kastor je smrtan, prijetim stojeći na rubu, a onda me moj blizanac, moje drugo ja, povuče nazad s ruba bezdana, u sigurnost sobe. Na otvorenom prozoru sjajno runo od srebra i olova, od smrtnih bolova i od govana što kipte u svakome od nas, vibrira i čeka oslobođenje od zmajeve vlasti.

Ima dana, kad srebrne guske lepetom krila privlače pažnju – one bi krenule ka magnetnim polovima ili drevnoj Trakiji, ne znam. Pobjeći negdje, prokletstvo je od želje koju nosi svatko od nas, imao vidljiva krila ili ne.

Dok ih njegujem, svoje kljunove okreću ravno prema meni, a umišljam da prepoznajem razumijevanje i mudrost iz njihovih zjenica.

Od olova mi prsti postaju crni, a težina napisanih redaka i progutanih slova pada teško na želudac. Nadimam se, kao da ću ja sam, umjesto njih, snijeti ogromno jaje

Kad na sebe navlačim srebrno runo, dio od bolova pada na ruke i ramena. Tih dana ne idem na posao, nemam snage niti podići šalicu čaja. Plutam u nemoći, s rukama položenima u tri srebrna srca, stisnut uz njihovo toplo perje i čekam, da probadanje u kostima i tkivu prestane.

Onda zaredaju dani, kad se budim u smradu, zbunjen i nesretan, brišući srebro, sjajno od guščje masti i govana. Pokušavam isprati neugodni zadah i mirise, koji se ne daju oprati, ma koliko trljao njihova tijela, svoje ruke, prozorsku dasku na kojoj stojimo danima, zagledani prema daljinama, iščekujući.

Čini se da runo mijenja oblike i prostor koji zaprema, jer kožu i pera od srebrnih niti ponekad vidim kao zlatno grumenje, koje se treptajem oka u trenu vraća u paperjastu bjelinu perja.

U sobi s prozorom, srebrno runo postaje klupko bez jasno definiranih udova i krila, tek jedno živo tijelo koje pulsira i guta svjetlo i sjenu, prostore i obrise. U one dane, kad ne zurim očarano u blještavilo runa, gledam kroz prozor u daljinu i jasno mi je da se horizonti sužavaju, a čarobne guske gledaju ljudskim licima na tijelima ptica.

Možda sam od sjaja runa pomislio da je moje. Ili, da sjaj dolazi od mene samoga, jer nema ljepote bez prepoznavanja u nečijem oku? Jesam li runo stvorio sam, od tri zalutale srebrne guske na mojem prozoru, malo olova, dosta bolova i mnogo govana? Ponos i arogancija bez opravdanja - za to se u drevna vremena gubila glava. Bilo je pitanje vremena, kad će me taj hubris i prkošenje bogovima gurnuti preko litice.

Moja zla kob, moj Nemesis, došao je, kako i priliči božanstvu, bez oklijevanja, s osvetom bogova.

Srebrno runo odletjelo je prema novim horizontima, čekajući nove argonaute, a ja na Kavkazu ispirem zlato, nalazeći govna.

субота, 9. август 2008.

Kum nije dugme

A 'vako kum piše :)))))))

blog.b92.net/text/3663/Suocavanja/

Suocavanja

3.06.2008, iha godina nakon potpisivanja primirja izmedju nas ovdje, sjedim na terasi moje omiljene kafane, ispijam svoje vino i cutim sa drustvom oko sebe.

Sunceve zrake koje mi suncaju lice prekida silueta covjeka...otvorim oci da ga posaljem malo tamo odakle je dosao i zastanem....poznajem ga, negdje u skrivenim odajama sjecanja izvire lik djecaka sa kojim sam dijelio klupu u razredu....sada je ispred mene odrastao covjek, vec osjedio...prolazim rukom preko glave, ebte dobro je sto sam opet imao masinicu za brijanje u ruci prije dvije veceri...

Stoji i cuti....prekidam za njega nelagodnu tisinu glupom, shvatih to dok izrekoh, konstatacijom..."ebte, ala si ostario, a nekada si bio faca"

Pita. "ipsi, mogu li sjesti?"....."naravno da mozes, dok neko drugi nije zauzeo posljednju slobodnu stolicu"

tisina....opet za njega neprijatna...

Prekidam je klasicnim pitanjima za nostalgijom ispunjene dodjose..."i kako je tamo kod vas"...doslo mi da kazem da je u svedskoj hladno, al standard, ali rekoh ajde necu...

Kaze, "ma ok je" i cuti....

Pukne mi zivac, valjda smo mi sto ostadosmo neoptereceni tim politicki korektnim i kazem mu..."ajde ......, sta si se stisnuo ko govno, sta ces popiti, pricaj, nismo se vidjeli sto godina pu pu pu nije nam valjda vec toliko?!"

Duplu Vekiju....ebte sta ti je nostalgija, ja i zaboravio da to pice postoji...

Sto ja opustenije to on zgrcenije.....sto ja vise tjeram vodenicu na neku svakodnevnicu to on vise potanja u nelagodnost i na kraju ne izdrzah tu napetost i rekoh:

"Sta je, nisi ti to uradio, nisam ni ja uradio tvom komsiji ono, sta si se stisnuo od nelagodnosti?"

Kaze:

"Ja sam covjek i boli me svako tvoje polomljeno rebro, djedu ti palim svijecu svake godine...i naravno da se stidim"

"Glupsone moj, ako te je to tistilo sve ove godine, zaista si glup covjek...pa ti si moj prijatelj"...odgovorih mu....evo ga sad spava u mom krevetu, malo popio, ali zadovoljan....

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ovaj tekst sam postirao na jednom drugom blogu bas onda kada se i desilo "suocavanje" i bez ikakvih izmjena kopiram ga i ovdje.

Sta me je nagnalo da napisem svoj prvi blog ovdje?

Oluja i teme o istoj, citanje komentara i na kraju ban koji sam dobio od g. Kovacevica:-)

Pa da mu odmah kazem...nisam ja momak kako ste me oslovili...to sam bio pocetkom devedesetih, ali brzo odrastoh tako da propustih jedno od najljepsih doba...valjda vam je jasno zasto.

Ne osjecam nikakvu potrebu da se suocavam sa bilo cim sto mi se namece, jer znam da je to laz. Svjestan sam da smo i mi uradili mnogo losih stvari, zaboga pa gradjanski ratovi su uvjek najsuroviji, ali sam isto tako svjestan i cinjenice da jedino medju nama mogu procitati i prepoznati i kajanje, zelju za pravdom i kaznjavanjem onih koji su zlocine cinili.

Ja to na drugoj, trecoj i cetvrtoj, o petoj i sestoj da i ne pricam, strani....ne vidim.

Izbjegavam bilo kakvu raspravu sa tim stranama, jer smatram to jedinim ispravnim.

Jedno je sigurno, mi nikome ne dugujemo nista osim sebi samima...zato se ne potresam kada uhvate nekoga ko je zlocine cinio, jer ja zlocince prezirem...ne potresam se ni sto je onima koji preziru Srbiju i Republiku Srpsku veoma komotno u istima, jer ih niko ne dira. To je dokaz da smo sasvim ispravni ma koliko gresaka imali.

Meni bivse republike zajednicke nam drzave nista ne znace i uopste se ne primam na slicnost....oprostite, ja ne zelim da budem slican onome ko etnicko ciscenje Hrvatske od Srba odobrava i podrzava, oslobadjanje Nasera Orica smatra nedovoljnim i zahtjeva ukidanje RS, sam sprovede pljackanje i granatiranje Dubrovnika, a zatim se izbori za odvajanje od onih koji su ga navodno na to natjerali i jos dobije podrsku na "referendumu".

Takvi kakvi smo, makar nas uskoro i nebilo, mnogo smo drugaciji od onih koji seire nad "pobjedama i porazima".

Drago Kovacevicu, koliko god ti prezirao Srbiju i svetio joj se, narod iste a takodje i narod u Republici Srpskoj neces prevariti!

Krajisnici su ovdje docekani kao svoji na svome i moj sarkasticni komentar je bio upucen onome koji je kroz svoj komentar opravdao ono sto im se desilo...ali, znas ti to i sam

No, ovaj blog nije upucen tebi i slicnima, upucen je onima koji ce zlocin osudit bez obzira ko ga je pocinio i onima koji osjecaju da pripadaju narodu koji je i nakon svega zadrzao ljudskost u sebi!

четвртак, 7. август 2008.

Mesto za Prijetelje...


PUSTOŠ

u pravilnim razmacima čuli su se bešumni udarci u zid

skoro kao nirvana, stanje totalnog ništavila

neću ni o čemu da mislim, sklapam oči iznad svog tela

i posmatram nemu tišinu, nežno šaputanje poznatog glasa

oduvek sam živeo u tebi, i bio tvoje oko, uho, ili nos,

desnica čvrsta, ili pak mali prst na nozi

oduvek sam bio deo tebe, kao gnojna rana

ili vrela krv što kola tvojim venama

nekako sam uspeo da se distanciram od sveg tog užasa

nekako sam negde naučio sve moguće tehnike samoobrane

i više mi niko ne može prići ni na puškomet

i više mi niko ne prilazi ni na rukovanje

doživeo sam bajku na pozornici vremenašnih glumaca

beskrajno skrivanje pred lepotom što budi život

izbegavao radost, osećao se kriv zbog najmanjeg zrna zadovoljstva

govorila si, ceo svet se muči a ti bi da budeš srećan

u pravilnim razmacima čuli su se bešumni udarci u zid

još par otkucaja i sve će zamuknuti, tišina će me prekriti

neću da mislim ni o čemu, sklapam oči iznad svog tela

i posmatram tvoje grudi, nemo strujanje vazduha pulsira





By Šuky

четвртак, 31. јул 2008.

The Giving Tree

Bag Down


Women differ in many ways
From an inflatable counterpart
Inflatables don’t answer back
Or take an age to get ready for a startBut the thing they have in common
Which will make you frown
Neither of them are any fun at all
When you’ve let them down

try

It's so strange how things work
the things you're trying to hold on to
they are the first to go
and all the things you try to throw away
they stay.